IDEJNA KONCEPCIJA: Stvoriti spomenik Tinu Ujeviću znači iznaći umijeće odgovora na zahtjev vremena i pitanja kako pokazati velikana svjetlosne, logotvorne osobnosti, živući senzibilitet uma, žudnje, erudicije i neovisnosti (spram svih metastaza, lažne, jeftine i mediokritetske opstojnosti) ostajući izvan zamke dvostruke klopke. Feudalna zadaha fantazmagorije o kutiji olo­vnih slova svih akademski i akademički popisanih neuroza hrvatske riječi i anegdotskih kiselo nostalgijskih otrcanosti o kavansko-boemskom maestru Tinu. Chaplinu sjete i burleskne galame kavane. Stroga britkost samostanske ćelije u dobrovoljnom egzilu Arkadije, u tijelu sumnje i jake radoznalosti XX. stoljeća, to je za nas pjesništvo i sav umjetnički habitus Tina Ujevića. Dioniz riječi i strpljivih noćnih meditacija ispitivanja sudbine, ispitivač ovostoljetnih brzina življe­nja: automobilskih, zrakoplovnih, telefonskih... - ali i kata­klizmi i šutnji čovjeka i čovječanstva. Odan samo magiji pje­sništva i energiji vedrine. Vedrine? Netko može kazati, pa zar nismo grubo premjestili heraklitovski tamnu melankoliju u Disneyland? Ne. Uostalom pogledajmo što Tin govori i kaže:

A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .

Vedrina, pogotovo za Tina, nije cirkuski dresirana lakoća. Vedrina je prkos i nada muke umjetnikove. Vedrina je radost energije kreativnosti. Tragični osjećaj života ne isklju­čuje vedrinu. Dapače. Sjetimo se Nietzschea i Zaratustre. Vedrina je sinonim britke upornosti, ona ne pripitomljuje patnju ali je čini umjetničkim zalogom. Vedrina je amorfati. I ona ne može biti od tuča ili drva, zlata ili čelika već samo kozmički neuhvatljivo blistava. U znanstveno fantastičnom romanu Solaris Stanislava Lema planet ocean Solaris nedokučivo izaziva ljude. U stalnim mijenama nepripadan poznatim i ponavljajućim sustavima, umstvena oceanska svemirska kugla iznimne plastične preobrazbi, eto imena i usporedbe sa pjesništvom i životom Tina Ujevića. Imperi­jalnim velikanima moći, krvi i oružja pristaju spomenici koji se i ne mogu zvati drukčije nego Bakarni konjanici. Tinu pristaje kristal, svjetlost i arhetipske forme kocke i kugle. One su ljudske i kozmičke, moderne i svevremene, svjetske i jednostavne, neopterećene ukrasima i dekorom poput Tinova značaja i poezije. Tinova tekuća kuća je Solaris. Jednostavnost je mirna oduhovljena mnogostranost i raznovrsnost, ona predstavlja proživljenu i izraženu dubinu iskustava i htijenja. Zato kocku prostiru radijalne lamele što šire tirkizno akvamarinske razlike svjetlosti i mraka. Kugla pak omogućuje dodir osobe, osobnosti i savršenstva. Na principu ionizacije izbijanje elektrona stvara munjevite iskre. Atome i svjetove, riječi i egzistencije, prošlost i budućnost. Kugla je i svjetiljka vedrine i planet Tina Ujevića. Podsjetnik oka i duha. Spomenik. U zamisli spomenika Tinu Ujeviću polazi se od istovrijednih naglasaka umjetnikove humanosti, genijalnosti, pripadnosti krugu znanja i kulture kao i kozmopolitizmu objedinja­vanja čovjekovih misaono afektivnih snaga. Ujevićevo prevoditeljstvo nikada se ne može iscrpsti i kanonizirati u zanatu posla, bez obzira na vrhunske dosege, već u prvom redu znači filozofiju Tinovu, zbiljsku, doslovnu i simboličku, Slobodu Rada. To je predočeno odabirom proporcije zlatnog reza u odnosu postamenta i kocke, dok sama kocka i kugla u strujanju svijeta i svijesti korespondira s Tinovom lucidnošću, prometejstvom i otvorenošću prema svemu što priliči pojmovima, emocijama i iskušenjima:Humanitas et Universitas. Postament je labradorski granitni kamen jak i neglagoljiv, vezan ka strukturi kristala i proboju prema čistom zračnom svjetlosnom vrhu. I tu kao pozdrav vrijedi Tinov stih:

Ove su riječi crne od dubine, ove su pjesme zrele i bez buke, One su, tako, šiknule iz tmine, i sada streme ko pružene ruke…

SKULPTURALNO RJEŠENJE: Skulptura je koncipirana redukcijom oblika iz stva­rnosti na arhetipske oblike. Kristalna svjetleća jezgra  oblika pravilne kugle postavljena je u središnjoj osi skulptu­re te obavijena plaštom kristalne kocke. Ovi temeljni elementi postavljeni su na čvrstu granitnu bazu oblika kvadra. Kristalna svjetleća jezgra koncipirana je na lumino-dinamičkom fenomenu koji se javlja uslijed ionizacije plina električnim poljem. Nepravilno izbijanje munjevitih iskri u svim smjerovima prema kristalnoj kaloti usmjerava se prema ljudima kada rukom dotaknu kristalnu jezgru kugle. Plašt kristalne kocke sačinjavaju radijalne prozirne lamele akvamarinske boje. Na imaginarnim plohama kocke lamele se javljaju aritmički (a, b, b, a). Uslijed njihove prozirnosti i vizualnog preklapanja tonovi akvamarinske boje postaju tamniji prema jezgri. Granitna baza je pravilan, tamni kvadar. Visina kvadra odnosi se prema visini kristalne kocke u proporciji zlatnog reza. Predložili bismo skulpturalno rješenje sa dvije varija­nte.                                                                                        

TEHNIČKI OPIS: Skulptura se sastoji od tri zasebna oblikovna, funkci­onalna i tehnološka elementa, kristalnog plašta, kristalne jezgre i granitne baze. Kristalni plašt sastavljen je od lamela koje imaginarno definiraju volumen kocke prostorno okružujući kristalnu jezgru. Lamele su položene u vertikalnim radijalnim ravninama, te se čvorno spajaju po vertikalnoj osi skulpture. Kako su lamele prostorno odmaknute od kristalne jezgre, njihov radijalni raspored omogućuje posjetiocu spomenika da rukom dotakne jezgru. Lamele bi se izvele od lijevanog stakla dodatno pojačanog staklenim vlaknima. Staklo bi bilo obojeno svijetloplavom bojom kristala akvamarina. Statička stabilnost lamela postigla bi se njihovim montažnim učvršćenjem u bazu skulpture, te međusobnim prstenastim povezivanjem na mjestu njihova spojišta. Premda smatramo da bi opisane lamele bile dovoljno otporne na mehaničke, nepredviđene udarce predvidjeli bismo mogućnost njihove jednostavne zamjene u slučaju eventualnog oštećenja. Debljina lamela iznosila bi 4cm. Postoji mogućnost da se lamele izvedu od prozirne plastične mase (acrylit) primjenjivane kod izrade modela. Kristalna jezgra je staklena kugla sa generatorom svjetlosti unutar koje se javlja specifičan svjetlosni efekt. Generator svjetlosti funkcionira na principu ionizacije plina pomoću električnog polja. Već u XIX. stoljeću započela su istraživanja Faradaya, Crookesa, Geisslera i drugih koja su ukazala na lumino-dinamičke fenomene plina ioniziranog pomoću električnog polja. Unutar hermetički zatvorene staklene kugle nalazi se razrijeđeni zrak u stanju pod-tlaka (50mm Hg ili 6,5kPa) čija se ionizacija vrši po­moću dviju elektroda spojenih na izvor visokog napona. Prva elektroda smještena je u središtu kugle, te je presvučena grafitnom prašinom. Drugu elektrodu predstavlja cijela unutrašnja površina staklene kalote. Iz prve elektrode kontinuirano isijavaju svjetlosne trake uz vijugavo treperenje u svim smjerovima prema spomenutoj kaloti. Električni uređaj koji napaja elektrode posebnom električnom strujom je visokofrekventni, visokonaponski transformator (30-40kV). Transformator je smješten unutar baze skulpture. Prilikom dodira jezgre rukom dolazi do promjene električnog polja, pa se svjetlosne trake usmjeravaju prema ruci. Dodiri rukom su bezopasni. Kristalna kugla izvela bi se od kristalnog, puhanog stakla debljine 3-4cm, te bi u potpunosti zadovoljila zahtjeve za čvrstoćom. Granitna baza je oblika kvadra. Izvela bi se od masivnih blokova poliranog granita (tamni labra­dor). Čitava skulptura bila bi postavljena na plitko postolje popločeno sivim kamenom.