Arhitektonsko-građevinski atelje od 1992. godine do danas kontinuirano obavlja djelatnost arhitektonskog projektiranja i prostornog planiranja.
Arhitektura i urbanizam sadrže u sebi teško savladiv paradoks. Ukoliko su zgrade ili urbani prostori danas najnapredniji i optimalno građeni za potrebe i težnje suvremenog čovjeka, oni ipak nužno zastarijevaju i ostaju fiksirani u prostoru, premda se čovjek koji tu živi neprekidno mijenja i stvara nove potrebe za danas još nepoznatim prostorom.
Arhitektonsko-građevinski atelje, u konfliktu između rutine i avanture, stvara sam (za sebe) svoje kanone i nošen je nevjericom prema vlastitim, nekad izgrađenim shemama, spreman da posumnja i u ono u što se još jučer sigurno vjerovalo. Njegova je inspiracija nezavisna od svih stilskih uputa, pa i ideoloških diktata dolazili oni od bilo koje političke, filozofske, sociološke ili estetičke škole.