Osnovna namjera autora bila je izraziti zahvalnost borcima i žrtvama Narodnog oslobodilačkog rata i radost pobjedi, slobodi i živ­ljenju skulpturalnom interpretiranom temom krčkog tanca, narodnog plesa iz drevne, kulturne prošlosti otoka Krka.

Krčki tanac je narodni ples snažnog dramsko-koreografskog i scensko-tonskog dometa.

To je ples koji je živi svjedok svog kontinuiranog trajanja na Mediteranu, među ljudima sjeverno-jadranskog, krčkog kraja, pa je zadržao bogatstvo svoje strukture, oblikovanja, pokreta i tonova obavijesti o kulturnim, gospodarskim, i ostalim društvenim uvjetima jedne sredine i vremena koje je preživio.

Krčki tanac uvijek se pleše na svečanostima kao izraz ljubavi, radosti, zahvalnosti ili počasti.

Iz povijesnih izvora doznajemo da su oslobodioci otoka Krka, bor­ci XXVI. dalmatinske divizije neposredno nakon oslobođenja otoka svoje oduševljenje pobjedom, slobodom i oslobođenjem izrazili plesom.

Krčki tanac je ples izuzetne društvene, povijesne i kulturne vrijednosti, ples ljubavi i oduševljenja, stvoren u okvirima čovje­kove vjekovne borbe za opstanak i vlastiti napredak, pa dostojno može poslužiti kao inspirativna tema za spomenik zahvalnosti i počasti žrtvama i borcima Narodno oslobodilačkog rata na prostoru Krka, spomenik slobodnog, radosnog i prkosnog življenja.

Cjelovito rješenje kiparskog ansambla, tematski inspirirani ple­som krčki tanac, nastalo je prožimanjem starih, autentičnih, ka­menih žrvnjeva i suvremenih, kiparskih, brončanih figura sopaca i plesnog para.

Kameni žrvnjevi sastavni su elementi tradicionalnog mlina za preradu maslina i dobivanje maslinovog ulja. Autori su ih pronašli na zabačenom mjestu, u neuređenom urbanom prostoru, na rubu Poljane XXVI. udarne divizije u povijesnoj jezgri grada Krka.

Pronašavši navedene žrvnjeve autori su postupkom valorizacije utvrdili njihove spomeničke vrijednosti (vrijednost povijesnosti, starosti, rijetkosti, reprezentativnosti, kulturnu i edukativnu vrijednost), te su odlučili žrvnjeve integrirati u suvremeni spo­menik žrtvama i borcima Narodno oslobodilačkog rata.

Učinjeni u kamenu, tradicionalnom krčkom materijalu, žrvnjevi svjedoče o svom trajanju u prostoru i društvu, među ljudima, predstavljajući izvor obavijesti o gospodarskim, kulturnim i os­talim društvenim uvjetima na prostoru otoka Krka, te se uklapaju u cjelovitost ambijenta, poštujući prostorne vrijednosti povijesne jezgre grada smještene u neposrednoj blizini.

Smješteni unutar kiparskog ansambla žrvnjevi preuzimaju novu, zna­čajnu funkciju, te privlače posjetioce spomenika nudeći im pros­tor za sjedenje, odmor i okupljanje.

Figure sopaca naslanjaju se na opisane kamene žrv­njeve, a prikazane su u karakterističnom, sjedećem položaju sa sopilama. Sopci su narodni muzičari koji pomoću velikih i malih sopila, puhačkih instrumenata ugodnog rezonantnog tona, vode i up­ravljaju plesom krčki tanac, razvijajući bogate mogućnosti miro­vanja, ravnoteže, simetrije, harmonije ili kretanja, retardacije,

Postojeći trg na kojem je predviđena lokacija za spomenik borcima i žrtvama Narodno oslobodilačkog rata je arhitektonski definiran prostor omeđen okolnom izgradnjom i zelenilom, te zauzima važan položaj stjecišta intenzivnih pješačkih tokova. Parterna zona trga je nedavno uređena, te je denivelirana u dvije plohe.

Idejno rješenje trga sa kiparskim ansamblom nastalo je poštivanjem postojećeg stanja trga, uz njegovo daljnje uređenje i aplikaciju novih, prostornih činilaca, koji neposredno utječu na vrijednost njegove cjeline.

Osnovna namjera autora je namijeniti trg duljem boravku, odmoru, susretu i zabavi ljudi.

Kiparski ansambl, inspiriran temom krčkog tanca, predstavlja plas­tičnu likovnu senzaciju u središnjem prostoru trga, pružajući vrijedan doživljaj iz svih okolnih vizura.

Autori su očekivali da će zamišljeni kiparski ansambl, sa žrvnjevima, figurama sopaca i plesnog para u sprezi sa urbanističko-arhitektonskim elementima trga potaknuti posjetioce na zadržavanje, odmor i zabavu, te da će omogućiti i poticati stvarna događanja u pros­toru, kao što su nastupi muzičkih klapa, recitacije, folklorne priredbe ili spontana pjevanja i sviranja uličnih muzičara.

Figure plesnog para, kojeg redovito susrećemo kod svih jadranskih plesova, prikazane su u karakterističnom trenutku plesa kada se mladić izvija nad djevojkom dok ona vrši vrtnju oko njegove ruke. Simbioza muškarca i žene, označena uzbudljivim tre­nutkom njihova približavanja, osnovna je tema ovog kiparskog oblika koji sugerira, radostan, kontinuiran nastavak novog, slobodnog i prkosnog življenja.

Figure sopaca i plesnog para likovno su pojednostavljene, te su nastale procesom kiparskog rada u kojem su eliminirani detalji, slu­čajnosti i suvišnosti, pa su sažete na čistu formu, u kojoj su sa­držani samo bitni elementi, ili osnovna kontura figure.

Figure su brončane, pa se kontrastno suprotstavljaju autentičnim kamenim žrvnjevima. Na taj način postignuta je čitkost kiparskog ansambla, u kojem se jasno razlikuju autentični, povijes­ni, kameni oblici i novi, suvremeni, modelirani u bronci.

Ovako komponirani kiparski ansambli trebao bi izazvati emocionalni poticaj za razumijevanje temeljne ideje o zahvalnosti žrtvama i borcima Narodno oslobodilačkog rata i radosti života u slobodi.