Postoji čitav slijed zgrada riječke graditeljske baštine koje u povijesnoj stratifikaciji grada i šireg prostora imaju svoj povijesnu, estetsku, kulturnu, znanstvenu ili ambijentalnu vrijednost, pa ipak ih građani i turisti ne mogu slobodno razgledati.
Najčešće prostore takvih zgrada zauzima neka poslovna, sakralna ili druga funkcija čije bi se nesmetano svakodnevno odvijanje poremetilo posjetom većeg broja posjetitelja, ali i potpuna zapuštenost i neuređenost zgrada graditeljske baštine za prezentaciju zna biti razlogom zbog kojeg se ne dozvoljava javno razgledavanje. Jedan primjer takve spomeničke građevine je upravna zgrada ex Rafinerije šećera čija je vrijedna unutrašnjost potpuno skrivena od očiju javnosti, ali to su još i slijedeće spomeničke građevine: refektorij franjevačkog samostana, lapidarij i Kosi toranj crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, zgrada ex Municipija, Gradski toranj, pojedini prostori Guvernerove palače i Teatra Fenice, perilo Brajda itd.
Temeljna namjera ove urbane akcije sadržana je u ideji da se uspostave uvjeti za nesmetano razgledavanje takvih zgrada, barem u privremenom razdoblju od jednog tjedna godišnje.
Urbana akcija Tjedan otvorenih vrata graditeljske baštine Rijeke bila je izložena 2012. godine u Zagrebu na 47. zagrebačkom Salonu (nacionalna izložba ostvarenja u arhitekturi i urbanizmu).
2015 / Rijeka, središte grada
2012 / Rijeka, središte grada
2001 / Rijeka, Liburnijska ulica
2001 / Jadranski trg, Rijeka (pred Erste bankom)
2001 / Rijeka, Gradski toranj
2001 / Rijeka, Ulica Alessandra Manzonija
2001 / Rijeka
2001 / Rijeka
Komentari