Park Pomerio

Status:

Realizirani projekt

Godina projektiranja:

2012.

Godina realizacije:

2018.

Program:

Javno, Urbanizam

Lokacija:

Pomerio, Rijeka, Rijeka
prikaži lokaciju na karti

Obuhvat:

vanjski prostori 4.968,00 m2

Vrijednost investicije:

1.000.000,00 €

Investitor:

Grad Rijeka

Autor:

Arhitektonsko-građevinski atelje d.o.o.

Projektni tim:

Arsen Čupev, Borko Zugan, Kristina Žuvela, Vladi Bralić

Suradnici:

Bia Gec, Luka Jelušić, (hortikultura)

Osnovna koncepcija uređenja Parka Pomerio, smještenog u povijesnom središtu Rijeke uz Ulicu Pomerio, bazirana je na zamisli oblikovanja parkovne površine u više deniveliranih razina sa zaobljenim organskim strukturama uz poštivanje prostorne, vizurne i pješačke osi koja je, temeljem ranije usvojene planske dokumentacije, već izvedena u sklopu stambeno-poslovno-garažnog kompleksa Zagrad početkom ovog stoljeća.

Kako bi se savladala visinska razlika između deniveliranih ulica koje omeđuju park, sa obje strane zamišljenog pravca opisane urbane osi, parkovnom površinom položena je linearna pješačka šetnica na koju se obostrano nastavljaju denivelirane parkovne plohe s blago položenim pješačkim rampama zavojitog karaktera. Na završetku tog pješačkog poteza nalazi se uzvišeni vidikovac upečatljive vizure prema parku, ali i nižim dijelovima grada (zgrade iz razdoblja historicizma koje su imale urbanotvornu i regulatornu ulogu za šire gradsko područje i zgrade suvremenog kompleksa Zagrad).

Plan sadnje stabla, grmlja, trajnica i travnjaka sezonske promjenjivosti lišća, cvjetova, plodova, te posljedično promjenjivosti boja i mirisa, zamišljen je tako da prostorno oblikuje različite prostorne cjeline za različite boravišne i rekreacijske aktivnosti kako bi se postiglo suglasje vegetacije s funkcijom i mikroklimatskim zahtjevima pojedinog parkovnog ambijenta pri čemu su, kao svojevrsna reminiscencija na zahvate poratnog uređenja Rijeke nakon razaranja u II. Svjetskom ratu, obnovljeni stari kameni zidovi i pažljivo sačuvani primjerci visokih stabala trnovca koje su posađeni davne 1952. godine.

Pojedini arhitektonski elementi parka izvedeni su tako da se mogu sustavno estetski dograđivati u duljem vremenskom razdoblju sukladno mogućnostima zajednice. U tom smislu planirana je mogućnost dodatne likovne obrade betonskih parkovnih zidova, zidova vidikovca i zidnog plašta vodenog zdenca slikarskom tehnikom mozaika slaganjem raznobojnih kockica kamena, obojenog stakla i/ili glazirane keramike u organizaciji profesionalnih likovnih umjetnika i/ili umjetničkih kolonija.