Projekt nije realiziran
1988.
Natječaj, Javno, Kultura
Vladi Bralić, Zvonimir Kamenar
Osnovna namjera autora bila je izraziti zahvalnost borcima i žrtvama Narodnog oslobodilačkog rata i radost pobjedi, slobodi i življenju skulpturalnom interpretiranom temom krčkog tanca, narodnog plesa iz drevne, kulturne prošlosti otoka Krka.
Krčki tanac je narodni ples snažnog dramsko-koreografskog i scensko-tonskog dometa.
To je ples koji je živi svjedok svog kontinuiranog trajanja na Mediteranu, među ljudima sjeverno-jadranskog, krčkog kraja, pa je zadržao bogatstvo svoje strukture, oblikovanja, pokreta i tonova obavijesti o kulturnim, gospodarskim, i ostalim društvenim uvjetima jedne sredine i vremena koje je preživio.
Krčki tanac uvijek se pleše na svečanostima kao izraz ljubavi, radosti, zahvalnosti ili počasti.
Iz povijesnih izvora doznajemo da su oslobodioci otoka Krka, borci XXVI. dalmatinske divizije neposredno nakon oslobođenja otoka svoje oduševljenje pobjedom, slobodom i oslobođenjem izrazili plesom.
Krčki tanac je ples izuzetne društvene, povijesne i kulturne vrijednosti, ples ljubavi i oduševljenja, stvoren u okvirima čovjekove vjekovne borbe za opstanak i vlastiti napredak, pa dostojno može poslužiti kao inspirativna tema za spomenik zahvalnosti i počasti žrtvama i borcima Narodno oslobodilačkog rata na prostoru Krka, spomenik slobodnog, radosnog i prkosnog življenja.
Cjelovito rješenje kiparskog ansambla, tematski inspirirani plesom krčki tanac, nastalo je prožimanjem starih, autentičnih, kamenih žrvnjeva i suvremenih, kiparskih, brončanih figura sopaca i plesnog para.
Kameni žrvnjevi sastavni su elementi tradicionalnog mlina za preradu maslina i dobivanje maslinovog ulja. Autori su ih pronašli na zabačenom mjestu, u neuređenom urbanom prostoru, na rubu Poljane XXVI. udarne divizije u povijesnoj jezgri grada Krka.
Pronašavši navedene žrvnjeve autori su postupkom valorizacije utvrdili njihove spomeničke vrijednosti (vrijednost povijesnosti, starosti, rijetkosti, reprezentativnosti, kulturnu i edukativnu vrijednost), te su odlučili žrvnjeve integrirati u suvremeni spomenik žrtvama i borcima Narodno oslobodilačkog rata.
Učinjeni u kamenu, tradicionalnom krčkom materijalu, žrvnjevi svjedoče o svom trajanju u prostoru i društvu, među ljudima, predstavljajući izvor obavijesti o gospodarskim, kulturnim i ostalim društvenim uvjetima na prostoru otoka Krka, te se uklapaju u cjelovitost ambijenta, poštujući prostorne vrijednosti povijesne jezgre grada smještene u neposrednoj blizini.
Smješteni unutar kiparskog ansambla žrvnjevi preuzimaju novu, značajnu funkciju, te privlače posjetioce spomenika nudeći im prostor za sjedenje, odmor i okupljanje.
Figure sopaca naslanjaju se na opisane kamene žrvnjeve, a prikazane su u karakterističnom, sjedećem položaju sa sopilama. Sopci su narodni muzičari koji pomoću velikih i malih sopila, puhačkih instrumenata ugodnog rezonantnog tona, vode i upravljaju plesom krčki tanac, razvijajući bogate mogućnosti mirovanja, ravnoteže, simetrije, harmonije ili kretanja, retardacije,
Postojeći trg na kojem je predviđena lokacija za spomenik borcima i žrtvama Narodno oslobodilačkog rata je arhitektonski definiran prostor omeđen okolnom izgradnjom i zelenilom, te zauzima važan položaj stjecišta intenzivnih pješačkih tokova. Parterna zona trga je nedavno uređena, te je denivelirana u dvije plohe.
Idejno rješenje trga sa kiparskim ansamblom nastalo je poštivanjem postojećeg stanja trga, uz njegovo daljnje uređenje i aplikaciju novih, prostornih činilaca, koji neposredno utječu na vrijednost njegove cjeline.
Osnovna namjera autora je namijeniti trg duljem boravku, odmoru, susretu i zabavi ljudi.
Kiparski ansambl, inspiriran temom krčkog tanca, predstavlja plastičnu likovnu senzaciju u središnjem prostoru trga, pružajući vrijedan doživljaj iz svih okolnih vizura.
Autori su očekivali da će zamišljeni kiparski ansambl, sa žrvnjevima, figurama sopaca i plesnog para u sprezi sa urbanističko-arhitektonskim elementima trga potaknuti posjetioce na zadržavanje, odmor i zabavu, te da će omogućiti i poticati stvarna događanja u prostoru, kao što su nastupi muzičkih klapa, recitacije, folklorne priredbe ili spontana pjevanja i sviranja uličnih muzičara.
Figure plesnog para, kojeg redovito susrećemo kod svih jadranskih plesova, prikazane su u karakterističnom trenutku plesa kada se mladić izvija nad djevojkom dok ona vrši vrtnju oko njegove ruke. Simbioza muškarca i žene, označena uzbudljivim trenutkom njihova približavanja, osnovna je tema ovog kiparskog oblika koji sugerira, radostan, kontinuiran nastavak novog, slobodnog i prkosnog življenja.
Figure sopaca i plesnog para likovno su pojednostavljene, te su nastale procesom kiparskog rada u kojem su eliminirani detalji, slučajnosti i suvišnosti, pa su sažete na čistu formu, u kojoj su sadržani samo bitni elementi, ili osnovna kontura figure.
Figure su brončane, pa se kontrastno suprotstavljaju autentičnim kamenim žrvnjevima. Na taj način postignuta je čitkost kiparskog ansambla, u kojem se jasno razlikuju autentični, povijesni, kameni oblici i novi, suvremeni, modelirani u bronci.
Ovako komponirani kiparski ansambli trebao bi izazvati emocionalni poticaj za razumijevanje temeljne ideje o zahvalnosti žrtvama i borcima Narodno oslobodilačkog rata i radosti života u slobodi.